zavjetsutnje

srijeda, 18.10.2017.

I bi tako!

bog je stvorio muško i žensko, zapovjednim je tonom
zborila vjeroučiteljica, i zato ne slušajte
one koji govore da u svakom dječaku postoji djevojčica
te u svakoj djevojčici dječak.

vjeroučiteljica je bila u pravu: bog je doista stvorio muško
i žensko i zato sam, želeći biti načistu sa sobom
i svijetom, dječacima iz razreda poručila:
jedino se u vas mogu zaljubiti.

zbog ljubavi sam kasnije mnogo puta dobila batina.
zbog ljubavi me je ravnatelj škole, listajući sveto pismo,
zabrinuto upitao: mali, što je s tobom?

zbog ljubavi zbog koje ću dok sam živa biti mala,
a ne mali, sanjajući u rijetkim prigodama muškarca
okrenutog leđima kojem, sretna što me posjeduje,
zadovoljna pripremam večeru.

18.10.2017. u 13:25 • 0 Komentara • Print • # • ^

Makeup

prvi sam se put našminkala s četiri godine. moja
prijateljica ksenija čiju sam šminku uzela

prijavila me teti mariji na što me je teta marija
ošamarila rekavši: josipe, ovo je bilo prvi i zadnji put!

da me je rekla teti ivi ili teti zdenki sve bi bilo u redu.
teta marija je međutim bila najstroža u domu.

zato nam je i govorila: da valjate
ne biste bili tu!

18.10.2017. u 12:31 • 0 Komentara • Print • # • ^

Marxova djeca

moji mi kažu: obitelj je svetinja! otac i majka, oronuli radnici
koji su pogrešno zaključili da je kasta isto što i klasa,
na tu temu ne žele diskutirati.

ponekad se pitam vjeruju li u ono što pričaju. mogu li vjerovati
u nešto što su davno izgubili. što ustvari nikada nisu ni imali.

ili je ponos s godinama prerastao u naviku, baš kao i njihovo
rano lijeganje u krevet te još ranije ustajanje premda se već
dugo vode kao umirovljenici.

moji mi kažu: kako ćeš kada mi umremo? na što, unatoč tomu
što bi navedeni sud bio istinit, ne odgovorim "kao inače".

to bi ih, vjerujem, dotuklo. ja koja obično ne vjerujem vjerujem
da bi to bio njihov kraj.

kuća bi zatim završila na bubnju. kuća će tako završiti.
osim ako me svevišnji ne počasti diploidnom partenogenezom
pa završim u praznom selu, sva izvanbračna,
dojeći maloga mesiju.

18.10.2017. u 11:15 • 0 Komentara • Print • # • ^

Oskudica

draga ana, čini se da si potištena u zadnje vrijeme:
ne brini, to je normalno za žene u tridesetima.

čak i one koje su do sada zasnovale obitelj
ne osjećaju se najbolje - pred svojim se prijateljicama
ponašaju da je sve u najboljem redu, a kada dođu
kući i kada se pobrinu za muža i djecu osjećaju
da je sve pošlo naopako;

muževi ne zarađuju dovoljno.
one ne zarađuju dovoljno:
ne zarađuju dovoljno, ana, pa razmišljaju o odlasku
kao što i sama razmišljaš!

zato se ne brini više no što moraš.
prošeći predvečer praznim gradskim ulicama.
posegni za suncem na izdisaju.
bolje ćeš spavati.

18.10.2017. u 09:50 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 17.10.2017.

Ljubav

molila sam da prestanu. prestanite!, molila sam
kao da mi vade zub pod upalom. što ih nimalo nije omelo.

oni su nastavili po svom,
a ja sam naposljetku počela plakati.
toliko neuvjerljivo, doduše,
da se danas tomu ponekad
od srca nasmijem, sretna što sam
još uvijek u formi

te nije kasno da, nakon što odškolujem ono dvoje, promijenim
mjesto boravka, udam se pa rodim nešto
po vlastitom izboru.

17.10.2017. u 17:37 • 0 Komentara • Print • # • ^

Devet

toliko sam imala godina kada sam se prvi put zaljubila.
on je bio tri godine stariji
i svake se večeri, ne znajući

da ga promatram, ljubio s curom. koja je, s druge strane,
bila moja najbolja prijateljica
sve dok mu nisam rekla:
alene, to nisu njezine sise!

17.10.2017. u 17:30 • 0 Komentara • Print • # • ^

Cjenik

u početku je bilo onako kako otac kaže. kući su dolazili
mahom njegovi vršnjaci: (nije im smetala pomisao da se družim s njihovim kćerima);

većina zarade odlazila je na očev alkoholizam. ubrzo je postalo jasno:
želimo li preživjeti moramo proširiti tržište. što je još važnije moramo

vrednovati usluge - nije isto pljunuti ili progutati. gledati ga u oči ili
zamišljati muškarca okrenutog leđima koji me, sigurna sam, nikada ne bi

ponizio. dobiti ili ne dobiti batina. činiti to bez svjedoka ili pred ocem.
otac me je znao gledati dok zarađujem za život. obično bi bio toliko pijan

da mu je svejedno. nekim se mušterijama očeva nazočnost činila poticajnom.
njihovi su ih sređeni svjetovi tjerali u krajnost: čak i onda kada bi klečali preda

mnom žudeći za kaznom, umorni od uspjeha, znala sam da će ih bol koju im
nanosim nagnati na ponovni susret - nevoljko pristajući na poskupljenje ili dane

kada nisam sposobna pretvarati se da uživam.
čak i onda kada šutke legnem, raširim noge te okrenem glavu u stranu

u mislima dozivajući majku koja nije imala pravo umrijeti prethodno se ne
pobrinuvši za svoja tri anđela od kojih se prvi, slijedeći njezinu zapovijed,

sručio na pakao kao pothlađena kiša koja će kraljevstvo nebesko
lišiti onečišćenja svih vrsta: suvislih spoznaja. suvišne sumnje.
zlih duša jeseni.

17.10.2017. u 17:12 • 0 Komentara • Print • # • ^

Prvi put

nije boljelo i nije bilo krvi. niti sam osjećala sram onoliko
koliko sam pretpostavljala.

on je bio svega deset godina stariji od mene i nije bio
odvratan kao mnogi poslije njega. čak je djelovao pomalo

tužno nakon što je svršio. odijelo mu je izvrsno pristajalo.
rekla sam mu da je sve u redu na što je iz džepa izvukao

novac ostavivši ga na stolu potom odjurivši glavom bez
obzira. možda svom šefu koji ga je čekao vani. ili roditeljima

ponosnim što im je sin započeo poduzetničku karijeru.
tako je to bilo prvi put: mladi biznismen i još mlađa kurva.

dvoje početnika kojima se, onda i nikada više, kroz
ključanicu dječje sobe osmjehivala sreća.

17.10.2017. u 16:10 • 0 Komentara • Print • # • ^

Vjenčanica

tek ponekad, u rijetkim trenucima kada ostanem sama u stanu,
odjenem maminu vjenčanicu. tada se sjetim crnobijelih fotografija,

odavno zagubljenih, i njezina osmijeha stisnutog o nekoć lijepo
očevo lice. moj je otac bio zgodan mladić i zato vjerujem kako su

onomad mamine poznanice bile ljubomorne. kako i ne bi? njihovi su
dečki možda pohađali fakultet gradeći karijeru, ali imali su ružne

zube i bili su proćelavi. moj otac, da je na vrijeme bio zamijećen,
mogao je proći kao kakva hollywoodska zvijezda za čijom utegnutom

stražnjicom i širokim ramenima uzdišu dobrostojeće sredovječne
kućanice. da se tu srijedu, oko dvanaest, nije vratio zaudarajući

po beznađu s vrata promrmljavši: više ne radim!

netom zatim natočio si je piće i sjeo u fotelju s koje se odonda
rijetko i nerado diže tako da trenutke koje provedem odjevena

u maminu vjenčanicu doživljavam lakomisleno plešući s vlastitom
sjenom. sklopljenih očiju, klizeći medijem tišine

kao po priložnoj oznaci.

17.10.2017. u 15:52 • 0 Komentara • Print • # • ^

Doručak

brata i sestru odavno sam prestala buditi poljupcem u čelo.
tako pozdravljam još jedino oca koji se, vječno pijan, počne
vrzmati po fotelji. zatim nastavi spavati.

brzo počistim i pripremim doručak. djeca ne smiju gladna
u školu. to mi je govorila mama pred kraj: kada odem, sunce moje,
pobrini se da ono dvoje nikada ne bude gladno. i pobrini se

da su uvijek čisti. da nije vrag došao po svoje nikada te ne bih
gnjavila, ljubavi mamina. ovako te molim, jer me bog ne sluša,
pazi da im ništa ne fali.

otac obično ustane oko deset, natoči si piće, zapali pa sjedne
za stol prijekorno govoreći: ana, gladan sam!

na to ga poslužim uz pitanje zna li gdje su franjo i suzana.
u školi, kaže, gdje drugdje?

očeva je moć zaključivanja nepogrešiva i toga je mama, na smrt
se razboljevši, morala biti svjesna - kao i ana, noćna ptica,
sunce malo njezino.